Općina Perušić smjestila se u samom srcu Like, okružena prekrasnim planinama i gorama, pristupačna svakom znatiželjniku
koji želi upoznati netaknutu prirodu ovog ličkog mjesta. Smještena je u jugoistočnom dijelu Like, vrlo dostupna zbog svoje prometne
povezanosti – izlaz s autoceste A1, državna cesta D50 između Otočca i Gospića i željeznička pruga Zagreb-Split-Zagreb.

Kroz povijest Perušić je često bio zagušen ratovima koji su naposljetku iza sebe ostavili i kulturnu i povijesnu baštinu vidljivu i danas.
Prilikom izlaska s autoceste lijepo su vidljive perušićka Kula i Crkva uzvišenja sv. Križa, najpoznatiji povijesni objekti Perušića.

Perušić se u povijesti po prvi puta spominje u 10. stoljeću pod imenom Buške Vrhovine, a svoje sadašnje ime dobiva od braće
Perušić, Gašpara i Dominika, koji u Perušić dolaze 1487. godine.

STARI GRAD PERUŠIĆ  I CRKVA

 

Najpoznatiji objekti zahvaljujući kojima je Perušić prepoznatljiv, jesu Stari grad Perušić, poznat kao Turska kula i Crkva Uzvišenja sv. Križa.
Kula je utvrda izgrađenu u obliku četverokuta s tri kule stražarnice na tri ugla. U sredini se nalazio obli visoki toranj na tri kata, a bila je opasana
dvostrukim bedemima. Danas je sačuvan jedan kat središnje kule, a vidljiva su mjesta koja su služila kao stražarnice te mjesta za topove za vrijeme
Osmanskih osvajanja.

Crkva Uzvišenja svetog Križa nalazi se na susjednoj uzvisini s Perušićkom kulom. Srednjovjekovna je to gotička crkva vjerojatno nastala u 13 stoljeću.
Preuređena je u kasnobaroknom i rokoko stilu, no mnoga desetljeća, za vrijeme Osmanlija, od 1527. služila je kao džamija. Jednobrodna crkva duga 42 metra „skriva“
28 elemenata interijera koji se nalaze na popisu spomenika kulture. Krasi je devet bogatih oltara dok se na vrhu zvonika nalazi pozlaćeni križ koji je nakon požara na
Zagrebačkoj katedrali 1863. prenesen u perušićku crkvu. Iznad ulaznih vrata crkve stoji latinski natpis „In hoc signo vinces“ – „U ovom znaku ćeš pobijediti“ što je
upućivalo na pobjedu križa nad polumjesecom, odnosno kršćanstva nad islamom.

KOSINJ – Lasco de Kosin, gdje su stolovali kosinjski knezovi, spominje se 1071. godine u listini hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV. Kosinjska dolina jedinstven je
prostor koji je ostao netaknut industrijalizacijom i velikim prometnicama stoga se danas može pohvaliti mnogim prirodnim ljepotama, prvenstveno velikom broju biljnih
i životinjskih vrsta, špiljama, jamama i vrtačama, vrelima i izvorima iznad kojih se ističe planinski vrh Kalić na 969 m.n.v. s pogledom koji seže daleko.

KOSINJSKA TISKARA
U Kosinju je, pretpostavlja se, po prvi puta tiskana najstarija i prva hrvatska knjiga Misal po zakonu rimskog dvora – 1483. godine.  1491. tiskan je glagoljski Brevijar, najstarija
knjiga tiskana na hrvatskom tlu. Jedini, no nepotpuni primjerak, danas se čuva u muzeju u Veneciji, a manji ulomak u Vatikanskoj knjižnici. Netom nakon izuma tiskarskog
stroja u Njemačkoj, tiskaru u Kosinju osnivaju Frankopani. Kosinj je bio važno crkveno i kulturno sjedište.

KOSINJSKI MOST

Monumentalni Kosinjski most je kameni, 70 metara dugi most preko rijeke Like koji spaja Gornji i Donji Kosinj.
Projektirao ga je početkom 20. stoljeća Milivoj Frković i izgrađen je po uzoru na starohrvatsku mostogradnju, tehnikom
„uklinjenjem kamena“. Most je jedinstven i po otvorima u lukovima koji imaju funkciju rasterećenja vodenog vala,u udaru na most.

JELA CAR

Jedan od prirodnih fenomena smjestio se u Kosinjskom Bakovcu gdje se nalezi najveća jela u Europi – jela Car – visoka 42,5 metara s opsegom
od 5,42 metra. Njezina starost nije poznata, no stručnjaci pretpostavljaju da „živi“ nekoliko stoljeća.

PISANI KAMEN

U susjedstvu s jelom Car nalazi se pisani kamen koji datira iz 1. stoljeća kada su ovo područje naseljavala
japodska plemena, no onda su zavladali Rimljani i uspostavili vlast i svoja pravila. Dva japodska plemena – Ortoplini i Parentini –
sukobili su se oko „žive vode“, izvora Begovača, na kojemu su napajali svoju stoku te su Rimljani odlučili riješti razmiricu zakonom
na pisanom kamenu čiji je natpis vidljiv i danas. Na kamenu uklesano je – EX CONVENTIONE FINIS INTER ORTOPLINOS ET PARENTINOM
ADITVS AD AQVAM VIVAM ORTOPLINIS PASVS D LATVS I – , ili  prijevodu – Po dogovoru, granica između Ortoplina i Parentina, prilaz do žive vode Ortolinima 500 koraka, 1 širine“.

KALUĐEROVAC

Kaluđerovac je selo koje se nalazi ispod brda Metlača, neposredno uz tok rijeke Like, poznato po grnčariji.
Tijekom 19. stoljeća seljaci iz Kaluđerovca pravili su glinene lonce koje su na konjima prevozili po cijeloj Lici i Krbavi i na taj način
prehranjivali svoje obitelji jer su imali premalo plodne zemlje. Danas se u Kaluđerovcu nitko ne bavi grnčarijom, ali je ovo povijesno naselje vrijedno za vidjeti
zbog autohtone ruralne građevne strukture koja je prisutna u povijesnom naselju podno brda Metlača u starom dijelu Kaluđerovca.